Rog paprika i ljubavni trio

Volim sve povrće žarke boje, a osobito me privlači rog paprika. Još ih se nađe na tržnicama i ja ih trošim u ogromnim količinama, sirove, na salatu, pečene... a naj ljubavniji trio među povrćem je sigurno paradajz, rog i patliđan. Svaki zasebno ima stotine priča, a zajedno čine kraljevsku gozbu. Uskoro će nas napustiti, jer je sve već ubrano i pružiti šansu onim iz staklenika i to vjerojatno talijanskih, ali istim nedostaje jačine okusa i mirisa, pa se ovim postom pozdravljam s ovim plodovima koji su nas obilno častili ovo ljeto.

Ovdije su dva recepta od pečenih i punjenih paprika. Prvi je posebno omiljen kod nas i cijelo ljeto se radi i nikom ne dojadi. To je u stvari predjelo, a sastoji se od osim pečenih paprika i s nekoliko vrsta sira.

Paprike stavim peći i pazim da se ne prepeku previše. Kad su pečene odložim ih na kratko u neku prikladnu posudu s poklopcem da se malo opuste. Zatim im dok su još tople odrežem gornji dio da dobijem "lađicu", očistim od sjemenki, skinem kožicu koliko najviše mogu. Ostavim peteljku i dobro ocijedim, te ih punim sa sirevima po želji, obično stavim neki plavi, pa topljiviji, mozzarelu i slično. Stavim ih na pleh i natrag u pećnicu da se sir rastopi.

Odlično je i toplo uz neku salatu, a super je i hladno, čak i drugi dan.

E sad onaj ljubavni trio. Paprika se obradi kao i za prvi recept samo bez sira, i ostavi na čekanje. Za četiri punjene paprike prodinstam na jednom luku 300 g mljevene teletine. U drugoj posudi prodinstam na kockice izrezana dva manja patliđana. I meso i patliđani moraju biti do kraja gotovi. U međuvremenu skuham (bez dodavanja tekućine) i protisnem 1 kg paradajza. Protisnutu gustu masu izlijem u vatrostalnu posudu, i u nju poslažem paprike koje sam napunila sa mesom i patliđanima. Sve pokrijem aluminijskom folijom i stavim u pećnicu na pol sata.

Prije posluživanja preliti punjene paprike umakom u kojem su se pekle.

Salata od azuki graha

Događaj u Zagrebu - tjedan japanske kulture! Baš volim neobične i daleke običaje, gastronomiju, umjetnost... veselim se čuti njihov orkestar bubnjeva, slušati haiku poeziju, gledati a možda i naučiti origami ili samo uživati.

Vidjeti nedokučivu kaligrafiju, probati dokučiti filozofiju čaja ili slaganja cvijeća. Na kraju zaigrati IGO.

Sve to bila mi je inspiracija da za našu ovomjesečnu igricu s temom grah, leća bob. Odlučila sam se za azuki grah. To je mahunarka interesantnog okusa, a u Japanu se koristi skoro uvijek u slatkoj verziji, jer ima neki orašasti okus (ja ga doduše nisam uspjela dokučiti). Mi imamo dovoljno oraha i ne mora nam ga glumiti azuki. On je meni interesantan po svojoj boji i majušnosti. Često se koristi s jelima od riže, no ja ga volim u salatama.

Kao je on malo slatkast, odlično mi s njim u salati paše crvena rog paprika, pečena, očišćena i marinirana, uz dodatak češnjaka. Ovu salaticu lijepo je poslužiti u korpicama od parmezana.

Mene impresionira njegova veličina od 4-5 milimetara, i kad se namoči i skuha i dalje je najsitniji grah koji si možete zamisliti.

Za četiri ovakve korpice potrebno je 200 g suhog azukia, 3 rog paprike (ispečene, očišćene i marinirane), začini sol, papar i češnjak. Grah namočiti i kuhati pod pritiskom 15 minuta ili sat vremena u otvorenom loncu. Paziti da se ne raskuha. Njegova tvrdoća ovisi o dobavljaču, teško je reći koliko točno treba kuhati. Ne preporuča se dodavati sodu bikerbonu za omekšavanje, jer se unište nutritivne vrijednosti. Ohlađen grah začiniti maslinovim uljem balzamičnim octom i dodati narezanu papriku.

Košarice od parmezana svi znamo napraviti, no da se malo ponovi gradivo. Naribati parmezan direktno na pleh obložen papirom za pečenje. Formirati krugove i staviti peći u zagrijanu pećnicu na nekoliko minuta. Čim se zapjeni i na rubovima počinje mijenjati boju, vaditi van. U međuvremenu pripremiti preokrenute zdjelice obložene aluminijskom folijom. Vruć parmezan staviti na foliju skupa s papirom na kojem se peklo i krpom malo pritisnuti da dobije oblik košarica. Kad se ohladi skinuti i raditi druge. Teško je raditi više od dvije od jednom.

Za ovomjesečnu igricu "Ajme koliko nas je" koju je pokrenula monsoon, ovomjesečna domaćica draga Tanja sa bloga U džaku brašna zadala je temu "grah, bob, sočivo (leća)".

Kesten ravioli

Na kontinentu nije baš uobičajeno praviti od kestena slana jela, osim nagurati ga u utrobu masne i slasne guskice za Martinje, da bi isti popio svu masnoću pošto je pernata ljepotica sa sočnih livada kroz ljeto nakupila, a naravno i uz obilje kukuruza koji joj je revnosan seljak kljukao iz dan u dan.

Neće biti riječi u ovom postu o guskama, nego u raviolima.

Ovaj post ujedno posvećujem mojoj pokojnoj svekrvi, koja je bila rođena Trščaka. Odrasla je u siromašnoj i brojnoj familiji, rano je ostala bez majke i morala se kao naj starija od djece pobrinuti da se nekako prehrane.

Tada u to vrijeme bilo je u okolici Trsta (tada je to bila Austrougarska) puno marun šume. Odlazila je svaki dan prije posla, skupljati marune. Kuhati ili peći ih bio je luksuz koji si nisu mogli priuštiti. Kesteni su se čistili, sušili i mljeli i od njih se pravilo brašno koje je uz dodatak pšeničnog činio osnovu za kruh ili neku tjesteninu.

Nisam nigdje našla kestenovog brašna, pa sam napravila raviole s klasičnim brašnom,

a punjenje je od kestena i špeka.

Dugo je živjela i kad bi došla k nama uvijek sam joj spremala ove raviole. To ju je podsjećalo na njenu mladost, a unatoć svemu, bila je ponosna na svu muku i borbu koju je morala proći.

Za ove raviole je potrebno zamijesiti fino domaće tijesto za rezance. Ja uzmem 3 cijela jaja i 2 žutanjka, malo soli i brašna onoliko da pokupi svu tekućinu od jaja. Zamijesim čvrsto tijesto i ostavim na hladno da odstoju sat vremena. Na mašinu za lazanje izvučem tijesto i stavljam hrpice file, koja se sastoju iz 100 g domaćeg dimljenog špeka kojeg prepržim sitno sjeckanog, u to dodam 100 g kuhanih i propasiranih kestena i šaku ribanog parmezana, malo papra.

Preklopim drugom lazanjom i režem nazubljenim kotačićem. I to je sve.

Kuhati u posoljenoj vodi desetak minuta, služiti odmah sa obilje parmezana i malo rastopljenog maslaca.

Kesten tiramisu

Ovo je jedna jesenska fina tortica za velike dečke. Može i cure ako podnose malo više ruma i malo manje šećera. Kako su kesteni u punoj sezonu, kod mene se užurbano čiste i spremaju za svečane zimske trenutke. Spremam ih skuhane, očišćene i protisnute u vrećice od po 600 g, jer mi toliko treba za kojekakve kolače, a i u ovu tortu je išlo baš toliko.

Tiramisu, e može i tiramisu s kestenima, čak da pače odlično se sve skupa slaže, osim što nema kave, nego samo kakao i rum. Koristila sam onaj moj već viđeni četvrtasti kalup od 16 cm po stranici. Piškote nisam ovaj put pravila, nego su kupljene. Na početku, dno i stranice obložim tankom prijanjajućom folijom.

Potrebno je:

• 200g maskarpone sira
• 2 žutanjka
• 4 žlice šećera u prahu
• 2 kesice šlag pjene
• 500g očišćenog i propasiranog kestena
• 200 g piškota (24 kom)
• za umakanje 2 dcl ruma, 1 dcl vode, po žlicu kakao i šećera
• i još nešto šlaga i kestena za ukrašavanje

Moram odmah reći da imam na žalost fobiju od sirovih jaja, pa prvo žutanjke i šećer na pari skuham i ohladim. Ako imate provjerena jaja, nema problema, idu sirovi žutanjci. Dakle, u posudu staviti šlag pjenu, maskarpone, šećer i žutanjci i mikserom sve umutiti. Dodati kesten.

I krema je gotova. Ako se čini da je malo gusta, dodati par kapi slatkog vrhnja. To ovisi i gustoći kestena. Ili ako je pre rijetko može još malo one šlag pjene. Neki su kesteni brašnastiji, neki vodeniji pa nema točnog recepta, ali ovo spašava stvar. Zatim napraviti tekućinu za umakanje. Skuhati vodu, kakao i šećer, ohladiti, dodati rum. Slagati namočene piškote na gusto.

Izađu dva reda piškota i dva reda kreme. Staviti s kalupom u hladnjak ili zamrzivač na dva sata da se stegne, a potom ukrasiti šlagom i istisnutim kestenjem.

Brankine pijane šljive u mojim kolačićima

Stvarno su me oduševile Brankine šljive iz brandya, napravila sam ih isti dan, ali su odmah prohujale s vihorom i nestale. A meni se baš počelo u glavi slagati šta bi s njima mogla sve napraviti, osim onoga što su moji ukučani napravili, posrkali i šljive i sirup.

Nije mi ništa preostalo nego, "jovo nanovo". E, sad sam bila malo pametnija, pola na stol, pola na tajno mjesto! Smislila sam dva deserta, evo prvi, obični muffini i kad tijesto stavljam u papirnate košarice, na vrh stavim jednu šljivu iz brandya. Ona pri pečenju potone, no to ništa ne smeta.

Ugriz je fantastičan, iznenađenje, a svatko si još žlicom natoči sirupa iz staklenke.

Hvala Branka!

Na stolu je ostalo brdo praznih kapslića, dvije prazne boce mlijeka, a svi pozaspali ko bebe.

Jesenska topla večera.

Recept za muffine može bilo koji, a može i ovaj po kojem sam radila.

Krekeri od sjemenki

Zaredat će kišne i hladne večeri, neće se toliko izlaziti van, i sjedit će se pred televizorom a zdjelica sa kojekakvim grickalicama uvijek u prvom planu. Koji put pitam svoje ukućane, jel vi gledate u zdjelicu ili gledate film? A oni meni; gledali bi film da je zdjelica puna.

S čim napuniti zdjelicu, a da ne bude uvijek neki industrijski perec, pa i domaći? Možda neka kvalitetnija grickalica, nešto okrepljujuće i ne pre zasitno, ima li tako nešto? Ima, to su sjemenke iz pećnice, gole, golcate, samo zeru soli.

Uzmem po pola šalice, lana, suncokreta i bućinih sjemenki, a sezama cijelu šalicu. Sve ih promješam i zalijem hladnom vodom tek toliko da ih pokrije voda i još malo. To treba tako mirovati cijelu noć, recimo 6 -7 sati.

Drugo jutro uzeti gazu i staviti ju u cijedilo, pa istresti sjemenke i malo ih ocijediti. Izlazit će neka čudna sluz, ali neka vas to ne brine. U ovom trenutku može se dodati neki začin, kao čili, origano, ružmarin, kumin ili slično, no ja dodam samo malo morske soli. Na plitku tepsiju stavim papir za pečenje i istresem začinjene sjemenke te ih tanko razvučem po cijeloj površini nekom kuhinjskom alatkom. Sad dolazi ono najdosadnije, treba ih sušiti u pećnici na 70 st. C više sati. Ja ih sušim 4 sata, s tim da zadnjih 20 minuta pojačam temperaturu na 150. Ako pećnica ima ventilator, može se staviti više tepsija, a može se i proces malo skratiti.

Kad se ohlade, izlomi ih se na manje komade i spremi u staklenu posudu. Odlične su i sa malo meda.

Muškatna bundeva na salatu

Kad sam ugledala Sanjin post o bundevi sa njenog bloga "Tristo čuda", sjetila sam se fine jesenske salate. A već je došlo vrijeme i za nju. Sanjine ću recepte sve isprobat, obožavam bundevu na sve načine. A kad vidim ovu njenu naranđastu boju, sjatim se ljeta i odmah mi je toplo.

Ova jesenska salata je lagani zalogajčić, meni je zgodna kad zbog poslova ne ručam kompletno, jer bi morala odustat od bilo koje aktivnosti na koji sat, zato često zapnem za ovako nešto. Kad dođe sezona bundeva, naročito volim ovu kruškoliku, muškatnu, ispečem ju ili cijelu ili ovako na kockice i spremim u frižider u neku posudu. Kad je preša, za čas je gotova salata, juha, kolač ili što ti ja znam, puno toga.

Na papir za pečenje staviti na kockice narezanu bundevu, malo posoliti i pokapati uljem. Staviti u pećnicu na 250 st.C na 25 min, ili dok nisu mekane. Još sam tostirala u tavi par šnitica mesnatijeg špeka ili pršuta i nekoliko polovica oraha.

U međuvremenu oprati neku sezonsku salatu, matovilac, mladi radič ili najbolje sasvim mladi špinat (na kuha se). Na tanjur složiti salatu, ohlađene kockice bundeve, pršut, orahe i začiniti po želji, malo soli i papra, i maslinovo ulje i koja kap soka od đumbira, pa onda uživati.