Pita od čokolade

Uvijek kad pitam ukućane koji ćemo kolač praviti u subotu, onda uvijek dobijam odgovor, pitu od čokolade. Taj kolač baš nije moj favorit, ali volim ga pravit.

Potrebno je za dvije bijele kore:

250 gr putra

350 gr brašna

2 žutanjka

prstohvat soli

6 žlica vrlo hladne vode (ili koliko je potrebno)

Za crno tijesto-filu:

9 bjelanjaka

7 žutanjaka

300 gr šećera

200 gr mljvenih oraha

1 žlica kakaa

200 gr čokolade u prahu

sok od jednog većeg limuna

Umijesiti tijesto od navedenih namirnica s tim da hladan maslac treba naribati na ribež i voda mora biti vrlo hladna. Odložiti zamotano tijesto na pola sata u frižider.

Žutanjke sa polovicom šećera mikserom dobro izraditi i dodati sok od limuna, kakao i čokoladu. Snjeg istući sa ostatkom šećera, sjediniti s masom od žutanjka i na kraju dodati orahe. Tijesto razdijeliti na pola, razvaljati jedu polovicu tijesta na veličinu pleha. Proći lagano po dnu tepsije putrom i brašnom, staviti razvaljano tijesto i usuti crnu masu. Staviti u pećnicu zagrijanu na 200 st na 10 minuta, tada izvaditi kolač i gore pažljivo položiti gornje tijesto. Probockati ga malo štapićem da se ne napuhne. Vratiti ga u pećnicu, smanjiti temperaturu na 180 st još peći ga pola sata, ili dok uronjen štapić u kolač nije suh. Rezati potpuno oglađenog.

Ova količina je sa tepsiju 25x35 cm.

Pašteta od germe

Ovaj recept dobila sam od jedne predrage osobe. Često je pozivala k sebi društvo, častila nas na svoj osebujan način, uvijek gostoljubiva i nesebična. Bolest ju je trenutno zaustavila, no vjerujem da će je njena snaga i vjera izdići iz svega toga i da ćemo se još puno puta družiti. Hvala ti Ivka. Uvijek nas je iznenadila nečim novim i interesantnim, tako i jednom sa ovom paštetom od germe. Kako u korizmi, a i inače u proljeće, nastojimo svoje tijelo preispitati u kakvoj je formi, zato meso malo u stranu, a povrće, ribe i voće napred. Često su nam potrebni vitamini u ovo godišnje doba, naročito oni iz B kompleksa, pa evo, da ne uzimamo kojekakve tabletice, ovo je jedno riješenje.

1 glavicu luka sitno nasjeckati i na ulju dinstati dok ne uvene. Dobro mikserom izmutiti 2 cijela jaja, 2 svježe germe, zatim dodati 2,5 dcl mlijeka, dosta papra i sjeckanog peršina, vegete, soli, 50 gr krušnih mrvica, dinstani luk i malo paradajza koncentrata iz tube. Sve to lagano kuhati dok se ne zgusne, oko 5 minuta. Maknuti s vatre i u toplo dodati vrećicu parmezana (ja ipak naribam pravi parmezan) i 2 žlićice semfa. Kad se sasvim ohladi, umiješati 100 gr izrađenog putra.

Proljeće je stiglo

Ljudi moji, pa proljeće je stiglo. Ovo su prve proljetnice!

Još pred tjedan dana samo snjeg, kiša, hladnoća... a čim je sunčeko provirilo, požure se jaglaci i snježnice da što prije izađu i obave svoj mistični zadatak, dok nisu prolistale šume i spriječile sunašce da obgrli ove predrage nam biljčice.

Pa srce je razdragano i radosno svakog tko to čudo doživi. A čudo će biti i mojim prijateljima, jer danas nema ručka, pa tako ni recepta. Tko bi još pri ovakoj ljepoti nešto kuhao.

No, ipak se na stolu mora nešto naći, veselo, proljetno i gotovo nekuhano.

Pa idemo redom, matovilac, sirova mlada mrkvica, crvena paprika, kratko blanširan karfiol i brokula, kozice i mladi parmezan. Sve to začinjeno maslinovim uljem, balzamičnim octom, sokom od limuna, češnjakom i krupnom morskom solju.

Desert po mojem guštu; crna kava iz aparata bez šećera sa mallows kolačićima i par kapi Bacardi ruma. Moja kćer kaže da to piće smrdi po bolničkoj otopini za dezinfekciju, a meni se baš to sviđa, a možda me podsjeća na neke ugodne bolničke trenutke, ko zna, ali o tom drugom zgodom.

Nakon svega ne treba više ništa ni govoriti, ni pisati, a ni kuhati, dovoljno je samo buljiti u zalazak sunca, a možda i recitirati tko se još sjeća; Kako je lep ovaj svet, ondje potok, ovde cvet... ili pjevati; What a Wonderful World sa Rod Stewartom, sa čovječuljkom, ni malim ni velikim, ni muško ni žensko, ali neopisivo privlačnim ženskom rodu, pa i meni. Uživajte blogerice, proljeće traje naj kraće.

Njegovo veličanstvo KRUH

Pred desetak godina u jednom franjevačkom samostanu, časne su pekle poseban kruh za jednog fratra čije se zdravlje narušilo. Kako su takve zajednice diskretne i ne zapitkuje se makar šta, dugo sam se ohrabrivala da ih pitam kakav se to kruh peče. Shvatila sam da je to samo za jednog, pečen kruh se posebno zamatao i spremao. Dok nisam slučajno zatekla tog fratra kako u mračnoj kuhinji noću glocka komadić korice. Bilo mi je neugodno, sva sam se uznemirila, a on me mirno zapitao; jeste li za komadić? Rekla sam, ne, ne, ne... ali mi se oči nisu skidale sa tog kruha, a fratar mi je odlomio komad i pružio ga. I tad shvatim da je to crni kruh sa orasima i grožđicama ne pre slan i bez ikakvog drugog šećera. Tada je to bilo za mene otkriće, a dobila sam i recept. To je bilo iz neke knjižice o zdravoj prehrani, možda makrobiotička, nemam pojma.

Potrebno je:

200 gr graham brašna

200 gr raženog brašna

200 gr brašna za crni kruh

100 gr bijelog glatkog brašna

2 ravne žličice soli

30 gr svježe germe

1 žličica šećera

4 dcl vode

60 gr grožđica

120 gr oraha (izrezane na četvrtine ili malo sitnije)

Staviti sva brašna u posudu i napraviti udubljenje u koju se stavi izmrvljena germa, šećer i malo mlake vode (od ukupne količine). Kad se kvasac zapjeni dodati vodu i rukom zamjesiti tijesto. Tijesto je prilično ljepljivo, a takvo treba i ostati, a ne treba ni mijesiti dugo. Dodati orahe i grožđice formirati kuglu (mokrim rukama), pokriti posudu najlonom i ostaviti da miruje 1 sat. Ja od ukupne količine napravim dva kruščića, zarežem ih oštrim nožem po površini i malo pospem brašnom. Za pečenje kruha koristim šamotnu ploču koju stavim u pećnicu, a ispod tijesta i pecilni papir (ako ne pećem u krušnoj peći), a može poslužiti i velika neglazirana građevinarska pločica za vanjsku upotrebu. Na dno pećnice stavim posudicu sa vodom. Pečem kruh prvih 15 minuta na 220 st. a sljedećih 35 minuta na 200 st.

Kumkvat još jednom

Ova zima je dosadna, nije više tako hladno, ali je tmurno i depresivno. A pred nama je vikend i moje prijateljice očekuju da im nešto veselo pripremim. Uz zkusku i kolač, treba nešto i u čaši.

Odlučila sam se još jednom za kumkvat zbog prekrasne boje, čarobnog okusa i da mi ostane i nešto za sutrašnji doručak.

A ja i moje prijateljice dobro znamo da se "zimski bluz" najlakše odagna nekim zgodnim pićencem. Pa evo ovako: 300 gr kumkvata izrezala sam ga na ploškice i odstranila koštice, pa dodala 300 gr. šećera i dva burbon vanili šećera uz čašu vode kuhala dok kumkvat ne postane proziran, a tekućina gusta. Ohlađeno staviti u visoke koktel čaše do jedne trećine i preliti votkom ili đinom.

Medena pita

Silno volim one papiriće sa dobivenim receptima, koje su spremale i sakupljale naše mame i bake, u nadi da kad stignu kući prepisat će ih u knjigu recepata. No to se često nije desilo zbog kojekakvih poslova, i tako su mnogi, pa čak i oni koji su doživjeli sudbinu da budu prepisani, ostanu vječno na papirićima. Nekad se išlo po posjetama redovno vikendom, ali i pod tjednom, pa makar i susjedi, i onda sljedi: "kako vam je odličan ovaj kolač, bi li mogla dobiti recept". I onda nastane prepisivanje, ako je bilo u društvu više zainteresiranih, domačica je imala već pripremljene indigo listiće da se pisajući jednog, odmah umnože. Gledajući te papiriće, gotovo više od pola ih je napisano na toalet papiru - listiću. Bio je zgodan, tanak i dobre dimenzije za recept, a nije bilo nekad interneta da kažeš prijateljici, daj mi recept pošalji meilom! Makar sam ja to već odavna sve prepisala, ali te papiriće čuvam kao najveće blago, svaki put kad radim neki starinski kolač, uzmem i kovertu gdje sam ih pospremila i malo ih pregledam i dodirnem.

Za ovu medenu pitu potrebno je:

Za dvije tamne kore:

400 gr glatkog brašna

150 gr masti ili putra

1 jaje

1 žličica sode bikarbone

ravna žlica kakaa

3 žlice otopljenog meda

3 žlice mlijeka + malo mlijeka za natopiti kore

Za jednu žutu koru:

4 kom jaja

4 žlice šećera

4 žlice brašna

Fila:

pola litre mlijeka

4 žlice brašna

120 gr putra

150 gr šećera u prahu

2 vanili šećera

malo limunovog soka

Za dvije tamne kore sve sastojke na dasci zamjesiti i staviti zamotano na hladno da odmara pola sata. U međuvremenu za žutu koru ispeći biskvit od navedenih sastojaka na pecilnom ili aluminijskom papiru u plehu za koji se odlučimo. Ja više volim da mi je pita niska, pa se poslužim većim. Za crne kore potrebno je tijesto prerezati na pola i razvaljati na veličinu pleha i prvo tijesto peći na namašćenoj i pobrašnitoj obrnuroj strani pleha desetak minuta. Druga kora se peće u plehu na dnu bez papira. Te kore hoće malo popucat, što se vidi i na mom primjeru, ali to nema veze, možemo malo zaigrati puzzle kad pećemo kolače, jel tak!

Skuhati za filu mlijeko i brašno. U ohlađeno dodati razmućen putar sa šećerom i na kraju malo limunovog soka.

Ohlađene kore malo pošpricati mlijekom, pa redati; crna kora, fila, žuta kora, fila, crna kora. Pokriveno zaboraviti u frižideru na 24 sata.

Kumkvat i pomelo - osvježavajući desert

Kumkvat ili fortunella potječe iz Kine, najsitniji brat iz porodice citusa. Na Kantonskom Kineskom Kum Kwat znači zlatna naranđa, a na Mandarinskom kineskom Jin Ju, što znači daj prijatelju poklon, a običaj je da se fortunella sadi u teglama i poklanja. Stoljećima gaji se i u Japanu i zovu je Kinkan. Raširio se po cijelom svijetu, a raste i kod nas na otvorenom u južnim krajevima. Meni je prefin njen okus, kiselkasto opor, slatkasta kora i dubokog okusa. Od jednog ploda, satima se osjeća u ustima svježina. Nešto poput arancina, ali svježih, živih. Dok koru od naranđe ne možemo jesti, ova je božanstvena. Plod na slici ima 90 grama.

Pomelo je moja ljubav od pred 15 tak godina kad je u našaim dućanima zablistao. Volim njegovu nježnu strukturu koja se sasvim da odlupiti od kore, a okus nježan i lagano podsjeća na

miris mlade crnogorice.

Koliko je kumkvat intenzivnog i jakog okusa ovako sitan i najmanji, tada je najveći među svima pomelo, naj nježniji po okusu. Ovaj primjerak je težak 1040 grama. Često se koristi sa salate s dodatkom svježeg povrće, no meni je najdraži sam. Zato će receptić biti jednostavan.

Za četiri čaše potrebno je: 1 pomelo, oko 20 komada kumkvata, dvije limete, 2 žlice šećera, 1 žlica gustina. Narezati kumkvat na ploškice, pomelo očistiti od vanjske i unutarnje kore. Iscijediti limete, pa sok sa šećerom (može biti i slađe, ja ne volim slatko) čašom vode i žlicom gustina, koji smo pjenjačem umutili u tekućinu, stvatit na vatru i doveli do željene gustoće.

Ja sam ostavila rijeđe da se da izliti u čašu. Ohlađen stavljati u čašu, malo voća, malo umaka pa dok se ne potroši sava količina i sve dobro ohladiti. Osvježavajuće!

Ovo je moj doprinos za februarsku temu " AGRUMI"

Da vidimo što to selo proizvodi

Evo mene na sajmu. Moje društvo me napustilo, kažu da ih ne interesira što seljaci proizvode, nego samo ono što ja skuham, a tumačim im cijelo vrijeme da su nam seljački proizvodi za to itekako potrebni. No svako je otišao na svoju stranu, a ja u halu Boćarskog doma. Pa evo što sam zatekla. Puno toga, a i malo.

Jabuke odmah na ulazu, smeta me što su zapakirane u mrežice. To me podsjeća na supermarkete. Vrećica 10 kuna! Ne, to me ne privlači. Idem dalje.

Suhomesnati proizvodi, toga je bilo najviše, kobasa, kulenova (samo me zanima kako su uspjeli sazrijeti, ili su to od lani, nisam dobila odgovor), bunceka, švargli, čvaraka po 80 kuna!! Ništa, opet idem dalje.

Lavanda

Mavrović, pa ja sam mislila da on proizvodi zdrav kruh, a kad tamo kobase, u redu i kobase su zdrava hrana, valjda.

Kolači...

Moj Žumberak, pićenca kojekakva, raznolika, tako, tako...

Sirevi jako skupi.

E, med sa otoka i primorskih šuma, i još neki medeni pripravci, to nisam vidjela u dućanima.

E tu sam pala: kobase od smokava, arancini, kotonjada (sir od dunja), kolačići od svega toga, limuni, kumkvat domaći...

Evo, ovo je moj izbor, s tim sam se vratila kući.

Imam kod kuće jedan pomelo i ovu šaku kumkvata, to će biti osnova za jedan receptić o agrumima, samo još neznam kakav. A o tome sutra.

Krumpiri iz pepela ili Žumberka

U nadi da se snijeg počeo topiti i da se moja oaza mira i ljepote otkovala od bijele pustoši, krenuli smo prema Žumberku na 550 m nadmorske visine. To je bio skoro fijasko, no nekako smo se izvukli. Snjega ko u priči, zapusi i do metar i pol, temperatura oko nule, ni traga nekakvom topljenju. Kad smo stigli u tu divljinu, prva stvar naložiti vatricu u krušnoj peći, a centralno smo uključili još u Zagrebu (koja tehnika). Kad smo krenuli, sunčeko se malo i pokazalo, ali samo na kratko.

Druga stvar je bila, vidjeti što su nam sve mišeki pojeli, jer nas nije bilo od lani, gledam uokolo, ništa, sve ok. A onda vidim da nam je staklo puklo na pvc kliznim vratima, naravno od leda. A onda nam je popravio raspoloženje crni mačak, selski, ničiji i svačiji. Jadan promrzo, raščupan, gladan, ali živ.

Dok se vatrica ne razgori, bacim oko (čitaj objektiv) na prirodu, ma ne, sad mi je i zima super, ma ima neke mistike i čari u toj bjelini i tišini.

Kako se nećemo predugo zadržavati, kuhanje nije opširno i na tenane, ali je zato nešto što svi jako volimo, a kod kuće skoro ne izvedivo. Krumpiri iz pepela sa kajmakom i umakom od crnih maslina i oraha.

Krumpire podjednake veličine operem i osušim i zamotam u aluminijsku foliju i bacim ih u žar ili pepeo. I to je to. Peku se ovisi, oko pola sata, odnosno dok vilicom ne probam da li su mekani. Zatim smo ih oslobodili folije, svako je dobio svoju daskicu i otvarao svoje krumpire.

Bilo je tu raznih kombinacija, od špeka, putra, jaja, sira...

Pokupili smo svoje krpice i natrag za Zagreb. Na povratku posjet Boćarskom domu i sajmu Proizvodi hrvatskog sela, a šta sam tamo vidjela i ponjela kući, sutra.

Majoneza - s kuhanim žutanjcima

Od kad sam sebe i još neke otrovala salmonelom (a bila su provjerena jaja), više nikad ne pravim ništa sa sirovim jajima. A nisu baš neke ni ove kupovne, puno konzervansa i kad se pogleda na poleđini sve moguće EEEove, padne mi mrak na oči. A nije loše imati domaću majonezu za par minuta. Zdrava je, znam što sam stavila unutra i prilagodljiva za mnoga jela.

Normalno, tu su sendvići, pa razne salate, kokteli - predjela, pohano, lešade... a ova majoneza može biti i tekako light. Pa evo, osnovni recept: 1 čaša ulja, pola čaše mlijeka, 2 veća tvrdo kuhana žutanjka, sok od limuna, semf, sol i papar. I još kiselog vrhnja.

U prikladnu posudu od štapnog miksera protisnuti žutanjke na cijedilo od čaja, i dodati sve ostalo. Štapnim mikserom sve izmiksati vrlo kratko, a kiselo vrhnje dodati na kraju i umiješati ga ručno. Okuse prilagoditi po vlastitoj želji. Koji put dodam prah čili papričice, koji put mi odgovara kiselije, a od nedavno hit nam je vlasac i slane srdele u majonezi.

Pogačice od čvaraka

Pogačice od čvaraka, ili krafne za velike dečke, uz pivicu naravno. U zimsko vrijeme često se prave pogačice od čvaraka, jer nekad su čvarci bili ono što je ostalo nakon što se pravila mast. No, danas su čvarci gotovo rijetkost, skupi su i ne nađu se uvijek. Mast se više ne koristi, ili se koristi malo, pa tako nema ni čvaraka. A i vrsta pajceka je drugačija nego nekad. Tražene su samo sorte koje nemaju puno masnoće. No za tu i tamo napraviti pogačice, uvijek se nađe i malo čvaraka. Za ovaj recept treba samo 20 dkg.

Potrebno je 450 gr glatkog brašna, 20 gr kvasca (pola kockice), jedno jaje, jedan žutanjak, 2 dcl mlijeka, dvije žlice ulja i još 200 gr čvaraka, dvije žlice gušćeg vrhnja, sol i papar. Tijesto treba sa dignutim kvascem, jajima, uljem, mlakim mlijekom i malo soli, zamijestiti mikserom, i ostaviti da se udvostruči. U međuvremenu čvarke samljeti u nekom kuhinjskom sjekaču, dodati vrhnje i dobro začiniti solju, a naročito paprom. Dalje raditi kao i svako lisnato tijesto, razvaljati, tanko namazati filom trećinu tijesta, preklopiti (kao što se vidi na slici), staviti u vrećicu i u frižider na pola sata. I onda ponovo, razvaljati, mazati, preklopiti, pa u frižider. I tako dok se ne potroši sva fila od čvaraka, a ispadne da se cijeli proces prođe tri puta.

Nakon trećeg "odležavanja" razvaljati tijesto i rezati nekim mdlom krugove. Ja sam htjela biti kreativna, pa sam mislila kako bi bilo zgodno rezati mala srčeka, kao ono, Valentinovo... ali mi je ispao fijasko. Srca su bila pre mala da podnesu u fazi "rasta" svoju visinu na spram površine, pa su se lijepo prosula po cijeloj površini pleha. Jedva je preživjelo nekoliko za fotografiju.

Pogačice su ispale mekane i ljutkaste, pa su veliki dečki i cure zaljevali sa pivicom i veselili se malim stvarima do kasno u zimsku noć.

Pokladnice ili Bečke krafne

Ovo doduše nije Beč, nego je Zagreb, ali ima i dobrih krafni i simpatičnih maškara. Nisu kao u primorskim gradovima, ali su zgodni i veseli kumeki a neki preobučeni u kumice iz Zagrebačkog prigorja.

Ima puno recepta za krafne, to svi znaju raditi, koji put uspije bolje koji put slabije, no po ovom receptu "ne omane". Mnoge kolače se može raditi onako "od oka", ali ovaj nije za preporučiti, kako kažu, treba ga se držati "ko pijan plota", onda je uvijek sve ok. Potrebno je;

500 gr glatkog brašna ili nekog namjenskog za dizana tijesta

80 gr šećera

1 svježi kvasac (kockica)

80 gr maslaca

1 jaje

3 žutanjka

2,5 dcl mlijeka

2 žlice ruma

2 vanili šećera

i još:

ulje za prženje

šećer u prahu

mermelada od marelica

Brašno držati neko vrijeme na toplom i prosijati ga u posudu u kojoj ćemo raditi tijesto. U brašnu načiniti rupicu, izdrobiti kvasac, dodati žličicu šečera i malo toplog mlijeka od sveukupne količine. Pustiti da se zapjeni. U međuvremenu u posebnoj posudi izmiksati sve ostale sastojke; toplo mlijeko, rastopljen maslac, šećer, rum, jaje i žutanjci, vanili šećer i pola male žlićice soli. Dobivenu tekućinu izliti u brašno i kvasac, i mikserom izraditi tijesto dok se ne počne odvajati od posude. Zatim pokriti posudu krpom i pustiti da odmara 20 minuta i ponovo miksati još desetak minuta. Pustiti na toplom da se količina udvostruči. Zatim tijesto staviti na pobrašnitu dasku, lagano razvaljati deblji prst debljine. Rezati kolutove čašom ili modlom 6 cm promjera. Dobije se oko 25 komada. Izrezane pokriti i opet ih malo ostaviti da nadođu. Zagrijati ulje do temperature oko 160 stupnjeva. Ili termometrom ili po iskustvu, položiti krafne u vruće ulje na strani na kojoj su ležale i peći ih 3 minute poklopljene, okrenuti ih i još peći 2 minute bez poklopca. Vaditi ih na kuhinjski papir i posuti šećerom u prahu. Služiti s nekom kiselkastom marmeladom, recimo od marelica.